Paraolimpijski školski dan

PŠD u O.Š. Bartol Kašić

 

 

Zajednica športskih udruga grada Vinkovaca i Županija Vukovarsko srijemska uz pomoć Športskog saveza invalida grada Vinkovaca, Udruge za osobe sa invaliditetom „Bubamara" i Sportskog kluba „Baloo" Vinkovci organizirali su prema projektu Hrvatskog paraolimpijskog odbora Paraolimpijski školski dan u O.Š. Bartola Kašića 3. studenog 2011. godine.

 

 

U ovom projektu sudjelovala su učenici škole kroz različite aktivnosti:

1. i 2. razredi  (109 učenika)

- obrađivali su bajku pod naslovom „Wiliam , zmaj s jednim krilom i svjetsko nogometno prvenstvo dvorca" nakon čega su djeca raspravljala o temi bajke, a to je poštovanje i prihvaćanje različitosti pojednica

- bojali su crteže koji su prikazivali šport osoba s invaliditetom

- igrali su prilagođenu igru sa kartama „Tko je ovo?"

 

 

3.,4.,5., i 6. razredi (199 učenika)

- sudjelovali su na predavanjima (koja su provedena u maloj dvorani škole kroz 4 školska sata) koje su vodili:

1. Mario Orešković profesor kineziologije - tema Paraolimpijske igre i klasifikacija osoba s invaliditetom radi  bavljenja športom

2. Tomislav Velić, predsjednik udruge za osobe s invaliditetom „Bubamara" Vinkovci - tema Ortopedska pomagala i barijere za osobe sa invaliditetom

3. Športaši s invaliditetom Mladen Tomić, bacač kugle, Tomislav Zadro, strijelac i Mario Alilović, stolnotenisač govorili su o svojoj športskoj karijeri i svakodnevnici nakon čega su im učenici mogli postavljati pitanja.

Emil Gubica, predsjednik Športskog saveza invalida grada Vinkovaca bio je moderator.

 

5., 6., i dio 7. i dio 8. razreda bili su uključeni i u sportske aktivnosti u dvorani škole (150 učenika)

Pod 5. i 6. satom 1. smjene i 1. i 2. satom druge smjene održane su prilagođene sportske aktivnosti (discipline/sportovi) u kojima su sudjelovali učenici. Sportske aktivnosti započete su ceremonijom otovrenja u prvom blok satu koju su popratili svi učenici škole s roditeljima, a nazočne su pozdravili: ravnateljica škole škole Adrijana Cvrković Lasić, Josip Šarić, član IO ZŠU grada Vinkovaca, Mladen Karlić, gradonačelnik i Ratko Kovačić, predsjednik Hrvatskog paraolimpijskog odbora. Voditelj programa otvorenja bio je učenik Matija Djedović kojeg je pripremala učiteljica Ivana Pervan. Nastupe u ceremoniji otvorenja imale su tri plesne grupe koje su pripremile učiteljice Anica Iskrić i Vesna Soldić. Himnu i tri glazbene točke s zborom pripremila je učiteljica glazbenog Ružica Lacković. Učiteljica likovnog Marta Jurković Nemeš sa učenicima škole pripremila je likovne uratke na temu sport osoba s invaliditetom. Ceremoniju otovrenja popratili su svi učenici škole s njihovim roditeljima.

 

Discipline/sportovi pripremani kroz suradnju članova tehničke organizacije i učitelja tjelesnog odgoja Josipa Eleza. Sportovi/discipline koje su uvršteni u program su slijedeće: goalball, sjedeća odbojka, košarka, poligon s kolicima, stolni tenis, trkačka utrka s vodičem i štakama, bacanje medicinke u prilagođenim uvjetima, boćanje, streljaštvo, judo i poligon sa triciklom. Učenicima su sportove/discipline radi lakše provedbe objasnili treneri, kineziolozi i športaši sa invaliditetom pripadajućih športova (Tomislav Zadro, Anton Đerek, Vitomir Garvanović, Mladen Tomić, Mario Dadić, Mario Alilović, Marija Crnjak, Domagoj Mišetić, Dragica Šaronja, Krinoslav Nemec, Krešimir Sučić i dr.). Svoj doprinos dalo je i nekoliko volontera/učenika s Gimnazije.

 

Namjera Zajednice športaskih udruga grada Vinkovaca i Županije Vukovarsko-srijemske je da se ovaj projekt provede na još 2 škole grada Vinkovaca. Ovim putem organizatori se zahvaljuju ravnateljici škole i svim učiteljima O.Š. Bartol Kašić koji su dali bezrezervnu podršku i pomoć zbog čega je projekt prema procjeni organizatora uspješno provoeden.

 

Svrha provođenja projekta  Paraolimpijski školski dan je stvaranje svjesnosti i mjenjanje stavova o osobama s invaliditetom. Učenici škole su nakon Paraolimpijskog školskog dana u svojoj školi imali su zadatak napisati nekoliko rečenica na temelju stečenih dojmova, evo kako je to doživjela učenika Ronalda Babića:

 

 

 

PARAOLIMPIJSKI ŠKOLSKI DAN

 

U životu se svakodnevno suočavam s raznim preprekama koje me mogu uplašiti, naljutiti ili rastužiti. Ponekad nisam ni svjesna da u mojoj okolini žive osobe kojima već i samo kretanje po kući, a posebno na ulici predstavlja veliki problem. To su vrlo hrabre osobe sa životnim pričama koje često nisu nimalo lake. Oni imaju zdravstvene teškoće, ali njihova volja, stav i ustrajnost ih ne sprječava da uživaju u životu i svemu lijepom što on nosi. Nedavno smo u mojoj školi obilježili Paraolimpijski školski dan. Dobila sam određena zaduženja i znala da ću nakon tog dana biti obogaćena novim iskustvima. Prolazila sam poligon s povezom na očima. Imala sam svoga vodiča, no svejedno me bilo strah i nisam mu mogla u potpunosti vjerovati. Bojala sam se da ću zapeti, pasti i udariti se. Onda sam razmišljala kako bi bilo da mi je svaki dan takav. Sigurno ne bi bilo lako, a okolina ne čini ništa da bi pomogla takvim osobama. Kada vide slijepu osobu, ljudi ne znaju kako pristupiti, kako je prevesti preko ceste… Takvi bi nam ljudi trebali biti uzor jer u svojoj boli daju sve od sebe i ne odustaju. Igrali smo stolni tenis u kolicima, sjedeću odbojku, goalball, prelazili smo poligon u kolicima, vozili tricikl… Sve je to bilo teško, a ponekad i frustrirajuće. Mi, kao okolina, trebali bi pružiti podršku takvim osobama kako se ne bi osjećale tužno, frustrirajuće ili još gore izolirano. Nažalost, naše društvo malo čini za ove osobe, a kada bi im pomogli, vjerujem da bi njima bilo lakše nositi se sa svakodnevnim teškoćama s kojima se suočavaju. (Marija Šušak, 8. c)

 

PARAOLIMPIJSKI ŠKOLSKI DAN

Svi se mi ponekad susrećemo sa životnim problemima. Žuri nam se i nemamo vremena za druge. A trebali bi biti sretni što smo zdravi i sposobni nositi se s poteškoćama koje život nosi. Često puta to ne znamo cijeniti i nezahvalni smo, te stalno nešto prigovaramo. Neki bi ljudi sve dali da mogu stati na noge ili da se mogu samostalno nositi sa životom. Takve ljude ne treba ignorirati i izrugivati im se, štoviše, treba im pomoći i suosjećati s njima. Naša je škola u četvrtak, 3. studenog 2011. godine, ugostila poznate vinkovačke paraolimpijce, osobe s invaliditetom koji su nastupili na paraolimpijskim igrama u različitim sportovima. Nakon svečanog otvorenja i predstavljanja uvaženih gostiju, učenici su igrali razne sportove podijeljeni po postajama, oponašajući paraolimpijce, a potom smo se s njima i upoznali. Jedan od najzanimljivijih je bio Mario Alilović, svjetski prvak u biciklizmu za osobe s invaliditetom.

Druženje u dvorani je za mene bilo jedno lijepo iskustvo i drago mi je što sam upoznao te ljude. Jako me iznenadila njihova volja za životom i nevjerojatno je koliko su ti ljudi puni topline, i koliko unose pozitivne energije u društvo. Ljudi bi trebali shvatiti da se najveće blago što čovjek nosi nalazi u našim srcima i da su osobe s invaliditetom podjednake nama te ih ne treba odbacivati. (Ronaldo Babić, 8. c)

PARAOLIMPIJSKI ŠKOLSKI DAN

 

3. studenog 2011. godine u Osnovnoj školi Bartola Kašića obilježili smo Paraolimpijski školski dan. Glavna misao toga dana bila nam je da podupremo naše paraolimpijce, koji su nam spremno dokazali kako osobe s invaliditetom mogu postići zavidne sportske rezultate. Taj je dan bio i podsjetnik zdravim ljudima da bi trebali puno više cijeniti svoje zdravlje. Tog dana su se pojedini učenici naše škole natjecali u različitim paraolimpijskim sportovima: boćanje u invalidskim kolicima, utrka u invalidskim kolicima, vožnja tricikla, strijeljanje u sjedećem položaju, karate slijepih osoba, stolni tenis u invalidskim kolicima, … Iako se nisam natjecala, meni osobno se sve svidjelo i imala sam osjećaj kao da sam se i ja natjecala. Bilo je jako zabavno. Kasnije smo razgovarali s istaknutim vinkovačkim paraolimpijskim sportašima. Oduševio me Mario Alilović, koji je osvojio zlato u vožnji tricikla, a kvalificiran je i za Olimpijske igre u Londonu 2012. , kao i Mladen Tomić, koji je osvojio srebro i broncu u bacanju kugle. Iako ima protezu umjesto jedne noge, on je bio uporan i stigao do uspjeha.

Nadam se da će obojica svojom upornošću dostići vrh i nikada ne odustati. Njihovi uspjesi su me motivirali da osobno ustrajem u svojim životnim ciljevima. (Lana Lukenda, 6. c)